Iako je potencijal za stvaranje „zajedničkog tržišta rada“ u zemljama zapadnog Balkana veliki, u praksi do radnih migracija ne dolazi. Najveći deo migracija iz zemalja zapadnog Balkana ipak je usmeren ka zemljama Evropske unije. Dok stanovnici Albanije uglavnom emigriraju ka Italiji, stanovnici Severne Makedonije pored ostalog i ka Grčkoj, ostatak zemalja zapadnog Balkana uglavnom emigrira ka Nemačkoj, Švajcarskoj ili Austriji.
Međutim, rezultati konsultativnog procesa pokazuju da postoji veliki potencijal za povećanje mobilnosti radnika pre svega u domenu sezonske radne snage na zapadnom Balkanu. S tim u vezi, iako ne postoje zvanični podaci, u praksi se primećuje da su stanovnici Albanije usmereni ka Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji, stanovnici Severne Makedonije ka Srbiji, dok se radna snaga iz Srbije usmerava ka Crnoj Gori tokom turističke sezone. Dok je Srbija svoje procedure angažovanja radnika, a pre svega sezonskih radnika, u poslednjim godinama digitalizovala i uprostila, to se ne može reći za druge zemlje zapadnog Balkana.
Dodatno, iskustva sa terena pokazuju da je potrebno raditi na izgradnji bolje infrastrukture pogotovo u pograničnim delovima, koji bi omogućili lakšu mobilnost radnika. Analiza pokazuje da se jedino Srbija strateški bavi ekonomskim migracijama, ali se ni ona ne bavi radnim migracijama na nivou lokalnih samouprava gde bi lokalna tržišta mogla da koriste potencijale migrantske radne snage.