Feugiat pretium nibh ipsum consequat nisl velavida trum quisque non tellus orci rudor ellus mauris a diam maecenas arcu.

Tel: +(123) 456 7890

contact@theme.com

620 Eighth Avenue, New York

Kome trebaju države u kojima niko ne želi da živi?

 - Smatranja  - Kome trebaju države u kojima niko ne želi da živi?

Kome trebaju države u kojima niko ne želi da živi?

Odlasci sa Balkana su se ubrzali

Čini se da tema odlaska stanovništva sa prostora koji nazivamo zapadni Balkan nikada nije bila aktuelnija nego danas, iako okolnosti nisu toliko teške kakve ovi prostori pamte. Istini za volju, odavde se uvek odlazilo. Nekad iz želje, a nekad iz nužde. Kada ratovi i glad nisu ubrzavali migracije, onda su to činila nova znanja i poslovni poduhvati, a sve oličeno kroz frazu o potrazi za boljim životom.

Balkanci koji teško balansiraju teretom burne istorije već više od dvadeset godina žive dejtonsko-kumanovski mir. Stiče se utisak da osim što su zaustavili ratove, pomenuti mirovni procesi nisu dali šansu za očekivani bolji život, ili možda je bolje reći suživot.

 

Broj dozvola za boravak u Evropskoj uniji od godinu dana i duže za građane zemalja zapadnog Balkana u 2013. iznosio oko 56 hiljada, a u 2018. oko 154 hiljade.

 

Kao dokaz ovoj tezi može se izneti podatak da je broj dozvola za boravak u Evropskoj uniji od godinu dana i duže za građane zemalja zapadnog Balkana u 2013. iznosio oko 56 hiljada, a u 2018. oko 154 hiljade. Ovo su zvanični podaci Evrostata, i pokazuju da je gotovo tri puta više dugoročnih dozvola izdato u 2018. godini no samo pet godina ranije.

Cena odlazaka je velika, ako se uopšte može izmeriti

Čitave generacije sa zapadnog Balkana, umorne od nepromenljivog političkog sistema krenule su put bolje budućnosti za sebe i svoje potomke. Sa njihovim odlaskom ostaju prazniji gradovi, a sela su ionako već odavno opustela. Iako se procene iz različitih izvora kreću u širokom rasponu, po mojim procenama Srbiju godišnje napusti između 10 i 15 hiljada ljudi. Gotovo polovina onih koji su rođeni u Bosni i Hercegovini, živi van granica svoje zemlje. Severna Makedonija je od početka milenijuma do danas izgubila gotovo trećinu stanovništva, a za teritoriju Kosova i Metohije je teško naći bilo kakve relevantne informacije, sem svakodnevnih priloga o tome kako ljudi autobusima napuštaju ovu teritoriju.

Prema istraživanjima koje smo sproveli u Institutu za razvoj i inovacije, troškovi obrazovanja onih koji odlaze u čitavom regionu iznose 3 milijarde evra, uz to treba uračunati još 2,5 milijarde evra oportunitetnih troškova na račun propuštenog BDP-a, što u zbiru iznosi 5,5 milijardi evra svake godine. Ozbiljna cifra za naše uslove. Da prevedem na omiljeno poređenje, koliko je to kilometara auto-puta ako se uzme da je izgradnja jednog kilometra 10 miliona evra – 550 kilometara auto-puta bi se svake godine moglo izgraditi sa sredstvima koja predstavljaju trošak emigracije sa zapadnog Balkana.

Da ne bude sve ovako sivo, moram napomenuti i da milijarde ipak stižu u ovaj region. U vidu doznaka. Problem je u tome što najveći deo ovog novca ode u potrošnju. Pomenute doznake nemaju razvojnu komponentu. Tek po neki procenat bude uložen u investicije.

Posledice – kretanja na tržištu rada će presudno krojiti sudbinu regiona

Regionu već nedostaje kvalifikovane radne snage, a činjenica je da stanovništvo zapadnog Balkana odlazi. Ali još značajnije je da će to uticati na promenu etničke strukture zapadnog Balkana, a sa njom može doći i do otvaranja nekih starih pitanja. Takođe, ljudi u regionu su ubrzavanjem migracija odgovorili da možda san o EU budućnosti regiona koji je bio u poletu 2000-ih, polako zamire. Moguće je da će biti i pozitivnih posledica, a to je da  zemlje regiona, poučene sopstvenim, ali i iskustvom susednih država, shvate da će za bolju budućnost svojih građana morati same da zasuču rukave. Jedna od takvih posledica može biti i samoorganizovanje balkanskih država, što vidimo i na primeru ,,Malog Šengena“.

Osnovni pravci migracija u ovoj deceniji će biti iz zemalja zapadnog Balkana ka Evropskoj uniji, pre svega ka njenim najrazvijenijim članicama na čelu sa Nemačkom, i u tome će u relativnom broju odlazaka prednjačiti Albanija i emigracija sa teritorije Kosova i Metohije. Takođe, doći će i do internih migracija u regionu, a najznačajnije će biti one iz Republike Srpske ka Srbiji, kao i iz svih delova regiona ka Beogradu kao ekonomskom i kulturnom središtu regiona. Pozicija i potezi Beograda će imati presudnu ulogu u razvoju situacije, a pred njim će se javljati i izazovi koji se posebno ogledaju u internim migracionim kretanjima.

 

Osnovni pravci migracija u ovoj deceniji će biti iz zemalja zapadnog Balkana ka Evropskoj uniji, pre svega ka njenim najrazvijenijim članicama na čelu sa Nemačkom.

 

Verujem da će kretanja na tržištu rada presudno uticati na političku situaciju u regionu u deceniji koja je pred nama, jer su ona zbir svih ostalih faktora, od međunarodnih kretanja, poteza političara do identitetskih pitanja. Posebno značajan uticaj će imati odlazak visoko-obrazovanih, što uz sve druge faktore daje plodno tlo za svaki vid populizma. Imajući u vidu političku klimu čije koketiranje sa nacionalnim i identitetskim pitanjima je neizbežno, biće 2020-te politički zanimljiva decenija, pogotovu kao odgovor na reakciju tržišta rada na zapadnom Balkanu.

 

Autor: Nenad Jevtović, diplomirani ekonomista

Pošalji komentar